Knjige: Naši dragi ratni zločinciŽak MasePrihvatamo sve valute! Automatsko obracunavanje po srednjem dnevnom InterBank kursu.
Dostupnost:
Isporuka u roku od 48 sati. |
Masonska idejaAnri Tor-Nuges |
Kremasti kolačiAnica Mrđenović |
Živeti slobodnoNik Vujičić |
Priručnik za reklireL. Ron Habard |
SamoanalizaL. Ron Habard |
Put do srećeL. Ron Habard |
Artikli povezani sa knjigom Žak Mase - Naši dragi ratni zločinci
Detaljnije o artiklu
Opis: Knjigu veoma indikativnog naslova "Naši dragi ratni zločinci" napisao je francuski novinar Žak Mase i ona je, ne samo domaćim čitaocima, ponudila mnoštvo novih ili dosad nedovoljno poznatih detalja koji veoma upečatljivo govore o licu i naličju politike (za sve tri ove imenice možda bi bio primenljiviji plural?) što su je tokom rata u Bosni i u godinama potom primenjivali Pariz i zapadne zemlje čiji su vojnici tokom devedesetih bili zaduženi za "održavanje" mira u toj zemlji. Maseova izuzetno dokumentovana knjiga pre svega osvetljava veoma složenu priču o francuskom učešću u zbivanjima na Balkanu i u Bosni, pa i o lovu na optužene za ratne zločine. Između ostalog, ona neuvijeno govori o Ministarstvu spoljnih poslova koje je tokom rata bilo "uzdrmano i podeljeno na dva bloka"; podelama u vrhu francuske armije, pa i među generalima koji su komandovali francuskim i drugim snagama u Bosni; "greškama u procenama, diplomatskim prilagođavanjima, ponekad čak i trulim kompromisima, proisteklim što iz kretanja linijom manjeg otpora, što iz političkog kukavičluka". U njoj se nesumnjivo podiže delić vela koji je prekrivao tajne operacije u koje su bili uključeni francuski obaveštajni stručnjaci i komandosi specijalnih snaga u Bosni. Taj veo natkrivao je i dileme koje očito nisu imali samo francuski učesnici u javnim nastojanjima da se otkriju ili uhapse optuženi za ratne zločine, to jest upravo oni sagovornici u pregovorima o miru koje je optužio Haški tribunal. I tu je dolazilo do "potpune nesaglasnosti u postupcima država koje su u bivšoj Jugoslaviji imale svoje trupe i trudile se da ih ne dovedu u opasan položaj tako što će se okomiti na političke i vojne lidere strana u sukobu. Jer, nijedan od zapadnih državnika nije odustao od ideje nekakve nagodbe s ratnim huškačima koje, dakle, nije trebalo udaljavati od stola". Te dileme je, prema autoru, možda najslikovitije sažeo tadašnji francuski predsednik Miteran još u decembru 1992: "‘Hoćete da izvedete pred sud one s kojima pregovarate? Dobro, dobro... Radite kako smatrate da treba?’, rekao je Miteran koji je bez iluzija prihvatio da i pored svega obaveže Francusku". Žak Mase na više mesta u knjizi govori o nečemu što bi se iz različitih vizura moglo nazvati iluzijama ili činjenicama. On izričito kaže da je "podrška srpskom nacionalizmu već 150 godina jedna od dogmi francuskog Ministarstva spoljnih poslova. Na vrhuncu je bila 1914, kada je Pariz potaknuo Beograd da ne podlegne austrougarskom diktatu posle ubistva Franca Ferdinanda u Sarajevu; zatim je došlo vreme maršala Franše d’Eperea i Istočne armije. U periodu između dva rata Pariz je stavio ulog na frankofilsku Malu Antantu... Konačno, ponovo je bio otkriven jugoslovenski mit posle raspada zemlje za koji francuska diplomatija nije znala razloge... Ovakav stav nije promenjen, uprkos snažnim debatama koje su uzdrmale Ministarstvo spoljnih poslova, za vreme rata podeljeno na dva bloka". Autor, ipak, nigde kategorički potvrdno ne odgovara na pitanje koje sam postavlja: "Jesu li Francuzi zaista prosrpski nastrojeni? Pored naznačenog prosrpskog stava francuskih lidera, postoji sumnja: da li je moguća podrška data Mladiću od strane Pariza u zamenu za oslobođenje dvojice francuskih pilota koje su srpske snage u Bosni zarobile 1995. "Čega se plašio Pariz? Da se ne postavi pitanje odgovornosti vojnika - ili političkog rukovodstva? Da li se Francuska zaista toliko svrstavala na stranu srpskih separatista koji su skoro četiri godine granatirali Sarajevo iz predgrađa Ilidža, Vogošća i Hadžići? Kao ni druge ‘velike’ zapadne zemlje, ni Francuska nije izbegla lutanjima u potpunoj protivrečnosti s proklamovanim dobrim namerama". Ali, "prosrpsku reputaciju francuskih oficira i podoficira uzastopnih kontingenata koji su odlazili u bivšu Jugoslaviju obilno su koristili anglosaksonski uvodničari, toliko da su se na osnovu jedne čašice šljivovice popijene na Palama ili u kasarni u Lukavici mogla zamisliti nepriznata saučesništva", kaže na jednom mestu Mase i daje drugačije tumačenje francuskog generala Gobijara, na službi u Sarajevu između 1994. i 1995, koji se "tako oštro suprotstavio Srbima da ne može da bude osumnjičen za pristrasnost".
Povez: mek
Broj strana: 220 strana
Format: 16 x 23.5 cm
Pismo: Latinica
Autor: Žak Mase
Izdavač: Dan Graf
U sledećim kategorijama:
Vrh stranice















